Prema dosadašnjim saznanjima, Ivanina majka potječe iz imućne obitelji Bernath iz varaždinskog kraja, a Ivana je kao dijete mnoge ljetne praznike provela na Haliću, posjedu svoje bake, Josephe Bernath, koja je bila poznata po svojem gostoprimstvu i veselim zabavama na vinogradarskom imanju gdje je ugošćivala članove imućnih bogataških obitelji. Cijeli se Varaždin Breg može pohvaliti brojnim starim kurijama, od kojih su neke i obnovljene, no pronaći kuću Ivanine bake nije bilo lako. Krenuvši od Kapele Presvetog Trojstva za koju smo saznali da ju je 1870.g. na vrhu tog brežuljka dala sagraditi gospođa Bernath, put nas je doveo na jednu neuglednu nizbrdicu. Gotovo već odustavši od namjere, na kraju tog uskog puteljka ipak smo je ugledali. Kuća svoj izgled nije promijenila od dana kada je Ivana u njoj boravila. Prepoznali smo je vodeći se skicom koja je pronađena u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uz fragmentiranu i nikad objavljenu pripovijetku Jaga-baba na Haliču, u kojoj Ivana preko likova priče opisuje i ljude toga kraja dajući im posebne karakteristike uz kajkavski izričaj varaždinskog govora. Pročelje kuće ostalo je i danas nepromijenjeno, uz natkriven ulaz i stubište te po dva prozora sa svake strane ulaza. Uz kuću i danas stoji ogromna platana koju Ivana spominje u svojim zapisima, ispod koje je kao djevojčica slušajući priče svoje bake provodila mnoge ljetne večeri. Možda je upravo taj pogled na prekrasni krajolik ispod platane potaknuo Ivaninu maštu i inspiraciju za mnoge njene dječje priče. I mi smo se na trenutak vratili u prošlost te zamišljeno promatrali brežuljke koje je nekad davno svojim dječjim očima gledala i Ivana. Kuća i dvorište se danas nalaze u privatnom vlasništvu, stoga se nadamo da su vlasnici svjesni kakvo povijesno i kulturno bogatstvo posjeduju. A mi smo krenuli dalje putem Zlatnih gorica gdje smo dugo pričali o Ivani, njenom životu i bajkama, uz fini obrok i zajedničko druženje.

M. K.