Dragi učenici, roditelji i prijatelji hrvatskoga jezika, dobrodošli!
Nalazite se na stranici posvećenoj hrvatskome jeziku, kao našem materinjem jeziku, ali i kao jeziku kojega kao predmet učimo u školi. Nadam se da će vam ovaj kutak ponuditi mnoštvo korisnih podataka, zanimljivosti, vježbi i poveznica koje možete istraživati i sami.
Lijep pozdrav,
Marija Konjević, prof.
HRVATSKI JEZIK
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda kad me više biti neće.
Vladimir Nazor, 1942.
“Jezik je živa snaga kojom je vezana ne samo kultura, nego i postojanje jednog naroda.”
Ivo Andrić
Korisne poveznice za učenje hrvatskog jezika:
http://www.skole.hr/ *** Portal za škole
http://ihjj.hr/ *** Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
http://www.cool-school.net/index.php *** Cool School
http://www.poezijaonline.com/ *** Poezija Online
http://webograd.tportal.hr/Miha29/pocetnastranica *** Hrvatski po Rebi
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=main *** Hrvatski jezični portal
http://www.croatianhistory.net/glagoljica/dpg.html *** Društvo prijatelja glagoljice
https://sites.google.com/site/mojamucionica/home *** Moja (m)učionica
U zraku oblak,
Bijeli kao snijeg,
Pliva na nebu.
Valentina Lazar, 6.r.
Kanta mi reče:
Ti moraš skupljat' smeće,
A ne bacati!
Anamaria Kocijan, 6.r.
Kroz prozor viri
Promrzli vrapčić malen.
Mrvice traži.
Ivan Divjak, 7.r.
K'o suncokreti,
Hrabri biti i moći
Sve preživjeti!
Nikolina Ernečić, 5.r.
Jutarnjom rosom
Cvijet se zarosio
Kao da plače.
Denis Patrčević, 5.r.
Valovi plove
Tužno i maglovito.
Vjetrove love.
Lana Lamot, 5.r.
Trava sad viri
Ispod snijega bijelog.
Kao dijete.
Petar Škvarić, 6.r.
Maleni cvijet ,
Danju veselo mašta,
Spava noću.
Ivana Kolačko, 6.r.
Hrvatski volim,
Iz druge perspektive,
Pa teško nije!
Karlo Kukec, 6.r.
Zima odlazi,
A proljeće dolazi.
Sreću donosi.
Alen Pavlić, 8.r.
More je mirno.
Vlada tišina koja
Uznemiruje.
Vedran Ribić, 8.r.
More šapuće
Svojim starim ribama
Pjesmice tužne.
Matija Bunić, 8.r.
Šume se bude,
Osmjehnulo se sunce -
Evo proljeća!
Monika Cuković, 8.r.
Ljudska dobrota
Nevidljiva je oku –
Otvori srce!
Matea Friščić, 8.r.
Lirske ljubavne pjesme naših učenika:
Moja prva ljubav
Ja sam pronašla ljubav pravu,
Kao rijeku Dravu.
Viđala je svaki dan,
Sanjala je svaki san.
Hodala sam oko nje,
Pružila joj ruke dvije.
Šaptala joj riječi slatke,
Pružila joj sve podatke.
Maja Cerovčec, 5.r.
LJUBAV
Ljubav je
Kad voliš jako
I želiš da je uvijek tako.
Ljubav je
Kad sjajiš u očima
I ne spavaš noćima.
Ljubav je
Kad srce kuca snažno
I ništa drugo više nije važno.
Ljubav je
Kad su misli daleko
Jer znaš da te čeka netko.
Lana Đula, 5.r.
MOJA VOLJENA OSOBA
Moja voljena osoba ima smeđu kosu
I malo pjegica na nosu,
I još k tome ne voli rosu.
Jako je vitka
I slatka kao šunka iz ovitka.
Ona ima predivne zube
I mama joj je iz Kube.
Ja nju jako volim
I da dugo budemo zajedno,
To Boga molim.
Mateo Videc, 5.r.
JEDNA LJUBAVNA
Ljubav je lijepa,
Ljubav je slijepa,
Vrckava, slatka
I ružičasta.
Ponekad boli,
Kad te ona ne voli,
Rasplače, rastuži,
I sve nade slomi.
Pa ipak,
Ona je sve ono
Što nas pokreće,
Što nam krila daje
I u nebo vine, u visine…
Danijel Oštarjaš, 5.r.
MOJ GENETSKI KOD
Svaki čovjek barem jednom se pita
gdje se u njemu genetski kod skita.
Zbog njega svaki se čovjek razlikuje,
jer kako bi bilo da jedan na drugog nalikuje?
Zapravo on nam svima samo uslugu pravi,
no ponekad se zbuni i nekome grešku napravi.
Tako se javljaju greške tog smotanog koda,
kada netko, na primjer, na jednu stranu hoda.
Zbog njega netko cijelog života muca,
a nekome se pak po cijele dane štuca.
Netko možda predugačak jezik ima,
dok drugima u pjesmi nikad rima ne štima.
I kada takvu grešku ljudi primijete,
odmah se jedne činjenice sjete;
nisu oni ni dužni ni krivi
što u njima greška genetskog koda živi.
Al' ako mene pitate, dragi moji,
reći ću vam kako kod mene stvar stoji:
oči mi ne stoje na hek,
a niti nos na šrek,
glava mi ne visi ni na jednu stranu,
niti imam ikakvu govornu manu.
Zahvaljujem svemiru što sam ženskog roda,
stoga je ljepota odlika mog genetskog koda.
No jedna se greška potkrasti ipak morala,
u trenutku kad se moja malenkost rodila,
zločesta je lijenost po svijetu hodala.
Matea Friščić, 8.r.
